среда, 1. мај 2013.

Domaći zadatak

Današnji post je zapravo domaći rad koji sam pisala iz predmeta Psihologija ličnosti kod svoje omiljene profesorke, savršene Ane Pešikan. Imali smo zadatak da osmislimo kako bismo podstakli razvoj zrelosti kod adolescenata u procesu nastave. Taj zadatak je bio priprema za naredno predavanje - zrelost ličnosti. Ova tema je bila itekako zanimljiva, nažalost bili smo ograničeni na pet stotina reči, ali čim nađem dovoljno slobodnog vremena da istražujem u ovom pravcu, neki ozbiljniji radovi će sigurno osvanuti.





Domaći zadatak iz predmeta Psihologija ličnosti
Na temu: Podsticanje razvoja zrelosti kod adolescenata u školi
Profesor: Ana Pešikan
Student. Teodora Zarić, PE12/44
Datum: 10. april 2013.


Poznavanje razvoja zrelosti je jako važan segment u nastavničkom delanju. Dobro je poznato insistiranje na integraciji dobrog predavača i dobrog pedagoga, koja će, kao celina, činiti uspešnog nastavnika. Po mom mišljenju, ono što je važnije, kada je reč o ovoj temi, je strana nastavnikovog zalaganja kroz njegovo pedagoško delanje.

Adolescentsko doba je doba srednjoškolskog obrazovanja koje je zahvalno za podsticaj razvoja zrelosti. U ovom periodu, učenici ulaze u starosno doba koje im daje drugi doživljaj stvarnosti i pojma o sebi. U ovom periodu se više zanimaju za sebe, raste samosvest kojom žele učvrstiti pojam o sebi… Ovo uključuje moralne dileme, ideološka verovanja, religiozna, politička i filozofska stanovišta. Ovo je pogodno tlo da nastavnik iskoristi gradivo u cilju podsticaja razvoja zrelosti kod učenika. Pritom, mora poznavati ličnosti učenika, i, ukoliko je moguće, spoznati nivo dotadašnje zrelosti, kako u pristupu nastavi ne bi dolazilo do neželjenih efekata.

Naime, nastavnik treba da nastoji da obavezno gradivo, koje predaje, približi učenicima na sto „pitkiji“ način. Odnosno, da tokom predavanja teži približavanju realnim životnim situacijama, trudeći se da učenicama daje mogućnost za kritičko, individualno mišljenje, koje će svoje korene tražiti u znanju unutar gradiva. Ovo ostavlja prostora za buđenje radoznalosti kod učenika, pokretanje polemika, stvaralačkog mišljenja i spontanosti u obrazovnom procesu (Tallent, 1978, p. 216-217). Ovo načelo se lakše poštuje kroz predmete iz grupe društvenih nauka zbog samih oblasti proučavanja, ali prirodne nauke mogu pribegavati oružju kreativnosti i potrebama logičkog zaključivanja, kako bi u učenicima probudili nešto više od pukog „upijanja“ gradiva, čime će doprineti njihovoj zrelosti.

Tako, nastavnik srpskog jezika i književnosti, ostavlja sebi prostora da kroz književna dela, profile likova, otvara važna moralna pitanja, polemike među učenicima, pravo na njihovo mišljenje i ocenu postupaka aktera u delu. Sve ovo oblikujući u formu koja će navesti učenike na razmišljanja koja će biti deo njihovog sazrevanja. Nastavnik istorije, takođe, treba da koristi tačne činjenice radi formiranja individualnog, kritičkog mišljenja i ideoloških stavova kod učenika. Nastavnik matematike ili fizike, može svom predmetu pristupiti sa kreativne strane, koristeći maštovitost u predavanju, kojom gradivo neće gubiti na ozbiljnosti, a učenici će dobijati bolju mogućnost shvatanja apstraktnih pojmova i razvoja logičkog mišljenja.

Ovo su neke od ilustracija načina za podsticanje zrelosti učenika u adolescentskom dobu. Ova tema je jako široka i potrebno je detaljnije se baviti njom, jer je škola vaspitno-obrazovna institucija. Krajnji cilj vaspitanja jeste stvaranje svestrane ličnosti, shodno tome ovu odrenicu školstva treba koristiti, jer da bi neko bio konačna ljudska jedinka, mora biti i zrela ličnost.



Postskriptum:

Nije deo domaćeg rada, ali je vredno pomenuti. Film Društvo mrtvih pesnika ( Dead Poets Society) vremenom je postao simbol onoga što nastavnik treba da stvori kod učenika. Gotovo da ne postoji nijedan nastavnik, koji doslovno svoj poziv shvata i praktično potvrđuje kao najhumaniji, a da nije nekad svoje ponašanje identifikovao sa postupcima profesora Kitinga. U ovom duhu, završavam reč jednim citatom…

“I stand upon my desk to remind myself that we must constantly look at things at the different way.”







Нема коментара:

Постави коментар