Današnji post je zapravo domaći rad koji sam pisala iz predmeta Psihologija ličnosti kod svoje omiljene profesorke, savršene Ane Pešikan. Imali smo zadatak da osmislimo kako bismo podstakli razvoj zrelosti kod adolescenata u procesu nastave. Taj zadatak je bio priprema za naredno predavanje - zrelost ličnosti. Ova tema je bila itekako zanimljiva, nažalost bili smo ograničeni na pet stotina reči, ali čim nađem dovoljno slobodnog vremena da istražujem u ovom pravcu, neki ozbiljniji radovi će sigurno osvanuti.
Domaći zadatak iz predmeta
Psihologija ličnosti
Na temu: Podsticanje razvoja
zrelosti kod adolescenata u školi
Profesor: Ana Pešikan
Student. Teodora Zarić,
PE12/44
Datum: 10. april 2013.
Poznavanje razvoja zrelosti je jako važan segment u
nastavničkom delanju. Dobro je poznato insistiranje na integraciji dobrog
predavača i dobrog pedagoga, koja će, kao celina, činiti uspešnog nastavnika. Po mom mišljenju, ono što je važnije, kada je reč o ovoj
temi, je strana nastavnikovog zalaganja kroz njegovo pedagoško delanje.
Adolescentsko doba je doba srednjoškolskog obrazovanja koje
je zahvalno za podsticaj razvoja zrelosti. U ovom periodu, učenici ulaze u
starosno doba koje im daje drugi doživljaj stvarnosti i pojma o sebi. U ovom
periodu se više zanimaju za sebe, raste samosvest kojom žele učvrstiti pojam o
sebi… Ovo uključuje moralne dileme, ideološka verovanja, religiozna, politička
i filozofska stanovišta. Ovo je pogodno tlo da nastavnik iskoristi gradivo u
cilju podsticaja razvoja zrelosti kod učenika. Pritom, mora poznavati ličnosti
učenika, i, ukoliko je moguće, spoznati nivo dotadašnje zrelosti, kako u
pristupu nastavi ne bi dolazilo do neželjenih efekata.
Naime, nastavnik treba da nastoji da obavezno gradivo, koje
predaje, približi učenicima na sto „pitkiji“ način. Odnosno, da tokom
predavanja teži približavanju realnim životnim situacijama, trudeći se da
učenicama daje mogućnost za kritičko, individualno mišljenje, koje će svoje
korene tražiti u znanju unutar gradiva. Ovo ostavlja prostora za buđenje radoznalosti kod učenika,
pokretanje polemika, stvaralačkog mišljenja i spontanosti u obrazovnom procesu
(Tallent, 1978, p. 216-217). Ovo načelo se lakše poštuje kroz predmete iz
grupe društvenih nauka zbog samih oblasti proučavanja, ali prirodne nauke mogu
pribegavati oružju kreativnosti i potrebama logičkog zaključivanja, kako bi u
učenicima probudili nešto više od pukog „upijanja“ gradiva, čime će doprineti
njihovoj zrelosti.
Tako, nastavnik srpskog jezika i književnosti, ostavlja sebi
prostora da kroz književna dela, profile likova, otvara važna moralna pitanja,
polemike među učenicima, pravo na njihovo mišljenje i ocenu postupaka aktera u
delu. Sve ovo oblikujući u formu koja će navesti učenike na razmišljanja koja
će biti deo njihovog sazrevanja. Nastavnik istorije, takođe, treba da koristi
tačne činjenice radi formiranja individualnog, kritičkog mišljenja i ideoloških
stavova kod učenika. Nastavnik matematike ili fizike, može svom predmetu
pristupiti sa kreativne strane, koristeći maštovitost u predavanju, kojom
gradivo neće gubiti na ozbiljnosti, a učenici će dobijati bolju mogućnost
shvatanja apstraktnih pojmova i razvoja logičkog mišljenja.
Ovo su neke od ilustracija načina za podsticanje zrelosti
učenika u adolescentskom dobu. Ova tema je jako široka i potrebno je detaljnije
se baviti njom, jer je škola vaspitno-obrazovna institucija. Krajnji cilj
vaspitanja jeste stvaranje svestrane ličnosti, shodno tome ovu odrenicu
školstva treba koristiti, jer da bi neko
bio konačna ljudska jedinka, mora biti i zrela ličnost.
Postskriptum:
Nije deo domaćeg rada, ali je vredno pomenuti. Film Društvo mrtvih pesnika ( Dead Poets Society) vremenom je postao
simbol onoga što nastavnik treba da stvori kod učenika. Gotovo da ne postoji
nijedan nastavnik, koji doslovno svoj poziv shvata i praktično potvrđuje kao
najhumaniji, a da nije nekad svoje ponašanje identifikovao sa postupcima
profesora Kitinga. U ovom duhu, završavam reč jednim citatom…
“I stand upon my desk
to remind myself that we must constantly look at things at the different way.”

Нема коментара:
Постави коментар